Je li farmakoterapijsko savjetovalište odgovor na multimorbiditet i polifarmaciju?

Pogledajte članak u prijelomu za tisak

Ključne riječi:

klinički farmaceut; farmakoterapijsko savjetovalište; polifarmacija; terapijski problemi; usluga upravljanja farmakoterapijom

---

Uvođenje lijekova u terapiju najčešća je zdravstvena intervencija, a uz pravilnu uporabu, lijekovi imaju velik utjecaj na kontrolu bolesti i morbiditeta, smanjenje troškova i povećanje produktivnosti liječenja.1-3 Prije više od dvadeset godina publikacijom Instituta za medicinu (engl. Institute for Medicine) „To Err is Human“ ukazano je na potencijalne opasnosti lijekova za pacijente.3

Trenutna istraživanja pokazuju da je potrošnja lijekova po pacijentu sve veća što često rezultira terapijskim problemima koji se odražavaju povećanjem trajanja i intenziteta bolničkog liječenja, broja prijema pacijenata u bolnicu i hitnu službu, povećanjem smrtnosti te neuspjehom u liječenju.

Zbog neracionalne primjene lijekova u SAD-u se godišnje potroši više od 528 milijardi dolara na zbrinjavanje troškova morbiditeta i mortaliteta.4 Složenosti ove problematike dodatno pridonose sve kompleksniji terapijski režimi zbog kojih je teško postići odgovarajuće kliničke ishode. Terapijski problemi javljaju se čak kod trećine pacijenata, najčešće kod onih s višestrukim komorbiditetima, a rezultiraju povećanjem morbiditeta, mortaliteta i ukupnih troškova u zdravstvu.5,6

Stanje se dodatno pogoršava starenjem populacije, pojavom dodatnih komorbiditeta i posljedičnim uvođenjem sve većeg broja lijekova u terapiju.5 Iz navedenog proizlazi da u društvu postoji potreba za stručnim i educiranim zdravstvenim djelatnikom koji bi mogao adresirati spomenute probleme te doprinijeti poboljšanju kliničkih ishoda smanjenjem neracionalne primjene lijekova.

Terapijski problemi uključuju uzimanje nepotrebnih ili neučinkovitih lijekova, nedostatak primjene indiciranih lijekova, pojavu nuspojava i nisku suradljivost bolesnika.7

Polifarmacija, odnosno uzimanje pet ili više lijekova, povećava rizik izostanka željenih terapijskih ciljeva i pogoršanja kliničkog stanja.5,8-10 Propisivanje većeg broja lijekova često je klinički opravdano i nužno, ali treba imati na umu da izloženost većem broju lijekova, posebice onima s upitnom indikacijom, može dovesti do nuspojava i neželjenih događaja.10

Problem polifarmacije u starijih osoba

Problem polifarmacije u hospitaliziranih bolesnika starije životne dobi visoko je zastupljen te neki izvori navode da nešto više od 40% pacijenata uzima 5-8 lijekova, a čak 37,2% 9 ili više lijekova.11 Podatak da više od polovice (58,6%) pacijenata u terapiji ima barem jedan nepotreban lijek posebno zabrinjava i potkrepljuje činjenicu o sve učestalijoj neracionalnoj primjeni lijekova.12

Značajan je i porast broja lijekova nakon hospitalizacije gdje se u prosjeku količina propisanih lijekova po otpustu iz bolnice povećala za oko 30%.13 Ako ovome broju pridodamo bezreceptne lijekove i dodatke prehrani, rizik od interakcija i posljedično neželjenih kliničkih ishoda višestruko raste.14

Farmaceut je zdravstveni radnik koji ima ključnu ulogu u poznavanju djelovanja, ne samo lijekova već i brojnih dodataka prehrani koje pacijenti uzimaju ­samostalno i obično bez konzultacija sa zdravstvenim djelatnicima te kao takav može adresirati spomenute probleme neracionalne polifarmacije usklađivanjem i prilagođavanjem terapije.14,15

Promatrajući smanjenje troškova kroničnih bolesti u zdravstvenom sustavu, najveće uštede postignute su prevencijom nastanka medicinskog stanja ili njegove progresije.16,17 S obzirom da je i polifarmacija uzrok sve većih troškova za zdravstvo, a i za samog pacijenta, farmaceuti imaju ključnu ulogu u identifikaciji i rješavanju terapijskih problema te optimizaciji terapije što posljedično ima pozitivan utjecaj na smanjenje financijske opterećenosti zdravstvenog sustava, a u konačnici i pacijenata.15,18

Usluga upravljanja farmakoterapijom i farmakoterapijsko savjetovalište

Kako bi se ostvarili očekivani terapijski ishodi i poboljšala kvaliteta života bolesnika, vrlo je važno pacijentu pristupiti sveobuhvatno na način da se provjeri cjelokupna terapija za sve komorbiditete od kojih boluje, te potom po potrebi uskladi sukladno smjernicama i kliničkoj praksi. Takav holistički pristup ključna je sastavnica usluge upravljanja farmakoterapijom.19

Usluga upravljanja farmakoterapijom (engl. comprehensive medication management services) novi je model pružanja cjelovite skrbi unutar kojeg ljekarnici u suradnji s liječnicima obiteljske medicine i specijalistima prilagođavaju i usklađuju bolesnicima terapiju s ciljem njene optimizacije te poboljšanja kliničkih ishoda.7 Integracijom kliničkog farmaceuta u multidisciplinaran tim omogućena je međusobna suradnja stručnjaka s ciljem pružanja sveobuhvatne i kontinuirane skrbi o bolesniku.20

Brojni znanstveni dokazi kao i organizacije aktivnih dionika u zdravstvenom sustavu, poput American College of Clinical Pharmacy, Get the Medications Right Institute i Patient-Centered Primary Care Collaborative, podržavaju ovu uslugu utemeljenu u praksi ljekarničke skrbi.2,21-23

Usluga upravljanja farmakoterapijom stoga ima znanstvenu i kliničku osnovu kojom se pokušava sistematizirati rad kliničkog farmaceuta s pacijentom u suradnji s liječnicima obiteljske medicine, a sve s ciljem optimizacije primjene lijekova u svakodnevnom životu bolesnika.

Testiranje usluge upravljanja farmakoterapijom provedeno je u suradnji s Farmaceutsko-biokemijskim fakultetom u Domu zdravlja Zagreb-Centar (DZZC) u sklopu Farmakoterapijskog savjetovališta od siječnja 2018. godine.24 Do njene je potpune implementacije i realizacije došlo pokretanjem drugog Farmakoterapijskog savjetovališta u sklopu Dijabetološkog centra DZZC-a, u DZ Siget, kada je zaposlen prvi i trenutno jedini farmaceut u Hrvatskoj koji kao primarnu ljekarničku djelatnost pruža uslugu upravljanja farmakoterapijom u punom radnom vremenu. Time je vrijednost ove usluge, kao i važnost farmaceuta kao ravnopravnog člana multidisciplinarnog tima, prepoznata i u potpunosti podržana.25

U okviru farmakoterapijske obrade pacijenta provodi se pregled cjelokupne farmakološke terapije pacijenta (receptni i bezreceptni lijekovi, biljni lijekovi i ostali dodaci prehrani) te se na sveobuhvatan način procjenjuju pacijentove terapijske potrebe, identificiraju postojeći te sprječavaju potencijalni terapijski problemi, utvrđuju terapijski ciljevi, izrađuje plan skrbi za svakog pojedinog pacijenta te procjenjuju i prate ishodi liječenja.25,26

Iako je Savjetovalište primarno namijenjeno osobama koje koriste četiri ili više lijekova, imaju problema s uzimanjem terapije, imaju pitanja vezano uz lijekove koje koriste, pate od nuspojava lijekova, koriste lijekove koje zahtijevaju pomno praćenje ili imaju problema s postizanjem terapijskih ciljeva, trenutno nema ograničenja u tome tko se može naručiti na konzultaciju. Pacijenti se samostalno javljaju u Savjetovalište ili dolaze po uputi svojih liječnika obiteljske medicine ili specijalista.

Najveća korist ove usluge za pacijente svakako je poboljšanje njihovih kliničkih ishoda i povećanje kvalitete života.27,28 Liječnici pak njenom implementacijom postižu osjetno rasterećenje u skrbi bolesnika s kompleksnim terapijskim režimima odnosno onih bolesnika koji uzimaju više različitih lijekova.

Dakle, uključivanjem farmaceuta, značajno se povećava učinkovitost zdravstvenog tima. Dodatno, osigurava se i ušteda medicinskih troškova prevencijom neželjenih događaja ili komplikacija te plaćanjem samo onih lijekova koji su indicirani za pacijenta, učinkoviti, sigurni i primijenjeni na pravilan način.29

S obzirom da usluga upravljanja farmakoterapijom dovodi do poboljšanja kliničkih ishoda, smanjenja zdravstvenih troškova, uštede vremena ostalim zdravstvenim djelatnicima i smanjenja nuspojava, vjerujemo da je upravo uključivanje kliničkih farmaceuta u dobro organiziran multidisciplinaran tim ključ za postizanje očekivanih ishoda liječenja i poboljšanje kvalitete života bolesnika.26,30

Zaključak

Usluga upravljanja farmakoterapijom dovodi do poboljšanja kliničkih ishoda, smanjenja zdravstvenih troškova, uštede vremena ostalim zdravstvenim djelatnicima i smanjenja nuspojava. Kako bi usluga zaživjela i postala prepoznata od strane ostalih zdravstvenih stručnjaka, iznimno je važno da bude standardizirana i sistematizirana te da farmaceuti koji će je pružati rade na jednak i usporediv način jer će tek tada biti u mogućnosti evaluirati rezultate svoga rada, uspoređivati ih i unaprjeđivati svoju praksu. Usluga će doživjeti svoj puni potencijal tek kada se u zdravstvenom sustavu osigura dovoljan broj educiranih i iskusnih stručnjaka (kliničkih farmaceuta) koji će kao svoje primarno zanimanje u punom radnom vremenu izravno skrbiti za pacijente, na što pacijenti imaju pravo u sklopu osnovnog zdravstvenog osiguranja.

---