Edukacijski značaj specijalizacije iz gerijatrije u Europi

Pogledajte članak u prijelomu za tisak

---

Počeci gerijatrije mogu se pratiti od Hipokratovih rukopisa (Corpus hippocraticum), preko Aristotela i Platona te Avicene (Ibn Sina) sve do oca gerijatrije Ignatza Notchera u SAD-u i Marjory Warren u Velikoj Britaniji, koja prva u Europi otvara gerijatrijske odjele te se 1950. godine gerijatrija priznaje kao zasebna specijalizacija u Velikoj Britaniji.

Europska udruga medicinskih specijalista (engl. European Union of Medical Specialists – EUMS) definira 2008. godine gerijatriju kao specijalnost medicine koja se bavi fizičkim, mentalnim, funkcionalnim i društvenim uvjetima koji se javljaju u akutnoj skrbi, kroničnim bolestima, rehabilitaciji, prevenciji, socio-zdravstvenim situacijama i u terminalnoj fazi života starijih bolesnika. Gerijatrijska medicina prelazi organ-orijentiranu medicinu, nudi dodatne terapije u multidisciplinarnom pristupu: glavni je cilj optimizirati funkcionalni status starije osobe i poboljšati kvalitetu života i autonomiju pacijenta. Gerijatrija se bavi ne samo fizičkim, već i mentalnim, emocionalnim, socijalnim i okolišnim potrebama u starijoj dobi te naglašava očuvanje funkcionalne neovisnosti čak i u prisutnosti višestrukih kroničnih bolesti.

Gerijatrija ne liječi funkcionalno nezavisne pacijente i nije specifično definirana starošću pacijenta, ali se bavi tipičnim bolestima starije dobi. Većina pacijenata je starija od 65 godina, ali su najveći izazovi u 80+ populaciji. Gerijatrijski pacijent ima visok stupanj gerastenije i mnogostruku patologiju te zahtijeva holistički pristup. Bolesti se u starijoj dobi mogu prezentirati drugačije, često ih se teže dijagnosticira, odgovor na liječenje često je odgođen, a pacijentu je potrebna i socijalna pomoć. Stoga bi gerijatrijska medicina trebala biti sposobna prepoznati jedinstvene značajke manifestacije bolesti kod starijih osoba i liječiti različite komorbiditete.

„Divovi“ gerijatrijske medicine

Neki od tipičnih „divova“ u gerijatrijskoj medicini koje treba procijeniti i kojima treba upravljati su gerastenija, sarkopenija, malnutricija, inkontinencija, kognitivno slabljenje i polipragmazija. Ta su stanja preteča padovima, prijelomima kuka, depresiji, deliriju i demenciji. Stručnost u gerijatrijskoj medicini ne bi trebala biti isključiva vještina gerijatara, već i liječnika primarne zdravstvene zaštite ili obiteljskih liječnika koji bi trebali poznavati gerijatrijske principe pristupa pacijentu.

Ključ za pružanje dobrih zdravstvenih usluga za starije osobe je multidisciplinarno partnerstvo u cijelom okviru zdravstvene i socijalne skrbi.

Gerijatrija i interna medicina

Često se gerijatrija poistovjećuje s internom medicinom. Iako medicinske srodnosti mogu postojati, razlike su odlučujuće: za razliku od internista, gerijatar sa svojim timom koristi sveobuhvatnu gerijatrijsku procjenu (SGP), koja je osnova multidisciplinarne procjene i identifikacije medicinskih, funkcionalnih, socijalnih i psiholoških problema pacijenta te formira, implementira i prati plan skrbi koji uključuje medicinske i rehabilitacijske postupke.

Procjena krhkosti pacijenta ili gerastenije je temelj SGP-a i uspješnosti gerijatrijskih postupaka. Osim procijene gerastenije, važno je procijeniti unutarnju (intrinzičnu) sposobnost koja je kombinacija svih rezervi i rezidualnih fizičkih i mentalnih sposobnosti pojedinca (engl. intrinsic capacity), što je osnova sveobuhvatne intervencije temeljene na integraciji zdravstvenih i socijalnih usluga.

Specijalnost u 23 europske zemlje

Prije više od 30 godina razvijene su specijalizirane gerijatrijske jedinice da bi se osigurala optimalna skrb za starije pacijente s multimorbiditetom u bolničkom okruženju, što je smanjilo broj prijema u staračke domove i mortalitet te poboljšalo funkcionalne ishode kod bolnički hospitaliziranih starijih osoba. Nosioci takve skrbi su specijalisti iz gerijatrije koja se temelji na sveobuhvatnoj gerijatrijskoj procjeni i interdisciplinarnom pristupu. Danas su takve specijalizirane bolničke jedinice važan element sveobuhvatne bolničke skrbi i nezaobilazni odjeli svake bolnice. Štoviše, gerijatrijski odjeli se dalje dijele u podjedinice za ortopedsku, neurološku, kognitivnu, somatsku, akutnu i palijativnu gerijatriju.

Gerijatrijska medicina je prihvaćena specijalnost u 23 europske zemlje, s iznimkama u zemljama jugoistočne Europe. Usprkos prihvaćanju, postoji velika razlika u duljini osposobljavanja: od četiri do devet godina (tablica 1).

U Švedskoj je gerijatrija samostalna specijalizacija koja traje šest i pol godina. Polaznici moraju naučiti upravljati nizom zdravstvenih stanja na općoj razini za odrasle uzraste i pokrivati sva područja gerijatrijske medicine, uz iskustvo u akutnoj i hitnoj skrbi, akutnoj skrbi za moždani udar, rehabilitaciji, orto-gerijatriji, neurologiji i psihijatriji za starije osobe, uključujući kognitivna stanja, te specijalističkim poliklinikama (za padove, osteoporozu, poremećaje kretanja), u dugotrajnoj njezi te organizaciji skrbi u zajednici.

Specijalizacija je podijeljena na internističku grupu znanja i iskustva koja se moraju kompletirati unutar tri godine, u što obavezno ulazi endokrinologija s dijabetologijom, hematologija, kardiologija, pulmologija, gastroenterologija s hepatologijom i nefrologija, uz tri godine opće i akutne gerijatrije, gerijatrijske rehabilitacije kod ortopedskih i neuroloških stanja, kognitivnih bolesti, palijativnogerijatrijske skrbi i šest mjeseci predviđenih za pisanje znanstvenog rada.

Unatoč heterogenosti poslijediplomskih gerijatrijskih nastavnih planova i programa, europska su društva uspjela definirati zajedničku jezgru nastavnog plana i programa s popisom minimalnih zahtjeva za osposobljavanje za stjecanje zvanja specijalista gerijatrijske medicine. Program gerijatrijske zdravstvene skrbi trebao bi biti prioritet u svakoj zemlji: bolnice bi trebale imati akutni gerijatrijski odjel, ambulantu, gerijatrijsku dnevnu bolnicu te unutarnje i vanjske funkcije povezivanja s primarnom zdravstvenom i socijalnom zaštitom.

Strategija protiv gerijatrijske oluje

Na Svjetskom kongresu o starenju u Maleziji 2012. godine zaključeno je „da nam predstoji gerijatrijska oluja epskih razmjera te je potrebno pronaći učinkovite strategije u zaštiti od gerijatrijskih 'divova' (gerastenija, sarkopenija, malnutricija, inkontinencija, kognitivno slabljenje i polipragmazija) za svjetsku populaciju koja ubrzano stari“. Gerijatrijska medicina razvijena je kako bi odgovorila na taj izazov i dokazala je da je učinkovit i isplativ pristup. Stoga je nužno osposobiti gerijatre koji posjeduju znanja i vještine potrebne za kvalitetno pružanje skrbi starijim bolesnicima te educirati liječnike drugih specijalnosti i druge zdravstvene djelatnike koji rade sa starijim bolesnicima.

Potrebno je stvoriti pozitivnu sliku o starijem bolesniku u sklopu dodiplomske i poslijediplomske nastave, osigurati cjeloživotno obrazovanje svih dionika u zdravstvu i socijalnoj skrbi o specifičnostima zdravstvene skrbi za starije te razvijati znanstvena istraživanja iz gerontologije i gerijatrije.

Na Svjetskom kongresu o starenju u Maleziji zaključeno je „da predstoji gerijatrijska oluja epskih razmjera te je potrebno pronaći strategije u zaštiti od gerijatrijskih 'divova' za svjetsku populaciju koja ubrzano stari“. Gerijatrijska medicina razvijena je kako bi odgovorila na taj izazov. Stoga je nužno osposobiti gerijatre koji posjeduju znanja i vještine potrebne za kvalitetno pružanje skrbi starijim bolesnicima te educirati liječnike drugih specijalnosti i druge zdravstvene djelatnike koji rade sa starijim bolesnicima. Program gerijatrijske zdravstvene skrbi trebao bi biti prioritet u svakoj zemlji: bolnice bi trebale imati akutni gerijatrijski odjel, ambulantu, gerijatrijsku dnevnu bolnicu te unutarnje i vanjske funkcije povezivanja s primarnom zdravstvenom i socijalnom zaštitom

Tablica 1. Trajanje specijalističkog osposobljavanja iz gerijatrije u europskim zemljama
Zemlja	Godine specijalizacije
Belgija	6
Bugarska	4
Hrvatska	5
Češka	4,5
Danska	7
Finska	5
Francuska	4
Island	8
Irska	8
Italija	4
Litva	4
Luksemburg	4
Mađarska	5
Malta	8
Nizozemska	7
Njemačka	6
Norveška	6,5
Poljska	5
Rumunjska	5
Slovačka	5
Španjolska	4
Švedska	6,5
Ujedinjeno Kraljevstvo	9