11. simpozij „Odbrane teme iz dijalize“

Pogledajte članak u prijelomu za tisak

---

Dana 3. ožujka u Zagrebu je održan 11. simpozij „Odabrane teme iz dijalize“. Organizatori su bili Hrvatsko društvo za nefrologiju, dijalizu i transplantaciji (HDNDT), Poliklinika za internu medicinu i dijalizu B. Braun Avitum te Klinička bolnica Merkur i Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice. Simpozij je održan u sklopu obilježavanja Svjetskog dana bubrega, koje je organizirao HDNDT. Skup je posjetilo više od 130 liječnika i ostalih zdravstvenih djelatnika. Pored domaćih predavača, gost je bila profesorica Giorgina B. Piccoli iz Le Mansa, Francuska. Sponzori su omogućili da se simpozij održi bez kotizacije i nisu utjecali na odabir tema i predavača. Dvije glavne teme bile su ekološka (engl. green nephrology) i kućna dijaliza (KD). Održano je i predavanje o pomalo zaboravljenom, ali često prisutnom problemu u dijalitičkih bolesnika, uremijskom pruritusu.

Ekološka dijaliza

U uvodnom predavanju prof. Piccoli navela je kako su svi medicinski postupci proizvođači otpada, a među najvećima dijaliza, hemodijaliza (HD) i peritonejska dijaliza (PD). Pored toga, postupci dijalize su veliki potrošači vode i električne energije. Pojam green nephrology širi je od pojma ekološke dijalize. Podrazumijeva sve mjere liječenja kojima se može spriječiti i odgoditi dijaliza, kao i sve mjere očuvanja okoliša, tj. smanjenje otpada, potrošnje vode i električne energije. Dok nema točnih podataka za potrošnju vode u PD-u, tijekom jednog HD-a potroši se do 500 litara vode. Potrošnja električne energije je velika, tek nešto manja nego 24 h potrošnje prosječnog domaćinstva u razvijenom dijelu svijeta. U posljednjih desetak godina nastoji se pravilnom pripremom vode za dijalizu i smanjenjem protoka dijalizata na 400 ml/min smanjiti potrošnja vode. Već korištena voda naknadnim pročišćavanjem mogla bi se koristiti u druge svrhe, npr. za zalijevanje zemlje. U suradnji s industrijom nastoji se reciklirati velika količina plastike koja se koristi u dijalizi.

Medicinska sestra Dijana Žuljević istaknula je kako se i jednostavnim mjerama može pridonijeti smanjenju potrošnje vode i električne energije te količine otpada. Preporučuje se organizirati „zeleni tim“ koji bi provodio edukaciju zdravstvenih djelatnika o načinima zbrinjavanja otpada, racionalnom korištenju zaštitne opreme, pravilnom zbrinjavanju lijekova kojima je istekao rok, odnosno racionalnom naručivanju lijekova i racionalnoj potrošnji električne energije (koristiti ekološki prihvatljiv sustav rasvjete, grijanja i hlađenja, štedljiva rasvjetna tijela itd.).

Zahtjev za velikom količinom posebno pripremljene vode za potrebe dijalize stvara golem teret na sve više ugrožene resurse te je svaki napredak u optimizaciji pripreme i obrade velika ušteda, kako energetska, tako i ekonomska, naglasio je pak Vedran Metelko, servisni tehničar.

Uštede u centrima za dijalizu moguće su na brojne načine. Modernim sustavima za pripremu vode, tj. zadnjim generacijama aparata za reverznu osmozu kontinuiranim praćenjem vodljivosti i volumena, mogu se postići značajne uštede.

Kućna dijaliza

Sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada se počeo razvijati program KD-a, smatralo se, posebno u SAD-u, kako će kućna hemodijaliza (KHD) biti osnovni oblik nadomještanja bubrežne funkcije, naglasio je prof. dr. sc. Draško Pavlović. Do početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća oko 40% bolesnika u SAD-u bilo je na KHD-u. Kad je zdravstveno osiguranje (Medicare) odlučilo platiti troškove centrima za dijalizu, naglo je pao interes za KHD. U Europi, posebno u Engleskoj, program KHD-a je rano počeo, ali je, kao i u SAD-u, interes brzo splasnuo. U Hrvatskoj je nekoliko bolesnika do sada bilo na KHD-u (jedan skoro 40 godina – uz jednu bolesnicu u Australiji među onima je koji su najdulje na KHD-u u svijetu).

Drugi oblik KD-a, peritonejska dijaliza, značajno se proširio uvođenjem kontinuirane peritonejske ambulatorne dijalize (CAPD), a posebno ambulatorne peritonejske dijalize (APD). U Hrvatskoj je program PD-a uveden ubrzo nakon razvijenijih zemalja, CAPD već 1981., a APD 1987. godine. Kakvo je stanje danas? U razvijenim zemljama više od 20% bolesnika je na nekom obliku KD-a (Švedska, Australija, Kanada, Novi Zeland i dr.). Zanimljivo, u Hong Kongu je oko 70% bolesnika na PD-u, a u siromašnijim zemljama, npr. Kolumbija, Ekvador i Meksiko, od 27 do 65%. U Hrvatskoj je oko 6% bolesnika na PD-u, skoro svi na APD-u.

KHD neosporno pruža bolesnicima bolju kvalitetu života. Dr. sc. Bojana Šimunov je prikazala rezultate kratkog istraživanja među bolesnicima i liječnicima u centru za dijalizu KB-a Merkur. Od prednosti KHD-a liječnici ističu fleksibilnost za bolesnike, manji gubitak vremena, manje infekcija, manji kontakt sa zdravstvenim sustavom itd., a među izazovima su strah od komplikacija, nadzor kvalitete postupka, neadekvatnost dijalize, infekcije, opterećenje bolesnika i ukućana itd.

Bolesnici prednost KHD-a vide u manjem gubitku vremena, većoj fleksibilnosti i samostalnosti, manjoj učestalosti infekcija i većoj adekvatnosti dijalize, dok kao izazove navode strah od komplikacija i punkcije krvnih žila, nedostatak pomoćnika i prostora, veći rizik od infekcija, smanjenje kontakta sa zdravstvenim sustavom, moguću neadekvatnost te veću osobnu odgovornost. Uz dobru edukaciju motiviranih bolesnika, uspješnost KHD-a je 98% nakon godinu dana, odnosno 89% nakon pet godina.

Aparati koji se koriste za KHD mogu se klasificirati u dvije skupine: „klasični“ modificirani za KHD te aparati konstruirani samo za KHD, naglasila je prof. dr. sc. Lidija Orlić. Aparati moraju biti jednostavni za upotrebu, sigurni, uz osiguran servis. Postoji i mogućnost povezivanja aparata internetom s centrima za dijalizu zbog pravovremenog reagiranja na alarme.

U pomalo kritičnom osvrtu prim. dr. Ivana Kovačević Vojtušek ponovila je prednosti PD-a kao što su održavanje rezidualne bubrežne funkcije, bolja kvalitetu života, manje infekcija i ne manje značajno financijska ušteda zdravstvenom sustavu. Metoda ima i nedostatke: mogućnost upale potrbušnice, sklerozirajući peritonitis, relativno kratko preživljavanje metode. Mnogi nefrolozi predlažu PD kao prvu metodu nadomještanja bubrežne funkcije.

Doc. dr. sc. Tonko Gulin se osvrnuo na problem uremijskog pruritusa. Pruritus u kroničnoj bubrežnoj bolesti je nejasne etiologije i češći no što se misli. Javlja se i u predijaliznih bolesnika, najčešće u dijaliziranih, ali i u onih nakon transplantacije. Poremećaj spavanja, depresija i smanjenje kvalitete života najčešće su posljedice pruritusa. Nažalost, nema adekvatnog lijeka, pomoći može učinkovitija dijaliza, ispravak poremećaja metabolizma Ca i P, lokalna terapija (održavanje vlažnosti kože), fototerapija UVB zrakama te sistemska terapija agonistima kappa receptora (difelikefalin). Lijek je odobren od američke i europske regulatorne agencije.

Na kraju skupa prof. dr. sc. Karmela Altabas i prim. dr. Boris Kudumija proveli su raspravu. Istaknuta je važnost edukacije u provođenju svih ekoloških mjera. Također, samo se edukacijom liječnika i ostalih zdravstvenih djelatnika te odabirom motiviranih bolesnika i dobrom edukacijom može proširiti program kućne dijalize. Prijeko je potrebna suradnja sa „zdravstvenim vlastima“ u organizaciji KD-a i pokrivanju troškova. Bilo koji oblik KD-a trebao bi biti jeftiniji od bolničkih dijaliza.

Tijekom 11. simpozija „Odabrane teme iz dijalize“ raspravljalo se o ekološkoj i kućnoj dijalizi. Dijaliza je veliki proizvođač otpada i veliki potrošač vode i električne energije. Zdravstveni djelatnici trebaju biti upoznati s tim problemom i sa stručnjacima različitih profila nastojati pridonijeti očuvanju okoliša. Kućna dijaliza, hemodijaliza i peritonejska dijaliza sve više zaokupljaju nefrologe. Prije pola stoljeća mislilo se kako će kućna hemodijaliza biti najvažniji oblik nadomještanja bubrežne funkcije, međutim interes se naglo smanjio. Posljednjih desetak godina broj bolesnika na kućnoj hemodijalizi, barem u razvijenom dijelu svijeta, ponovo je u porastu

,,,